Molitva u vjeri

Svatko treba pomoć s vremena na vrijeme. Kad se nađemo u situaciji s kojom se ne možemo sami nositi, treba nam netko na koga se možemo osloniti. Prirodna reakcija je otići do obitelji i prijatelja, ali ljudi imaju svoja ograničenja. Pouzdanje u drugu osobu da nas izvuče iz teške situacije može biti pogodak ili promašaj, ali povjerenje u Boga da nas izbavi iz nevolje daje rezultate; odlazak k Njemu u molitvi snažna je izjava našeg oslanjanja na Njega.

Često su naše molitve zadnje utočište kada bi trebale biti naša prva strategija. Iako nije Božja volja da se sami borimo s problemima, On nam daje izbor hoćemo li prihvatiti Njegovu pomoć ili ne. Vjerujući da nas On uvijek želi i može izvući iz nevolje – ili nas spasiti kad smo usred nje – dopuštamo Mu da uskoči i intervenira. “Kad pravednik zavapi za pomoć, Gospodin ga čuje i izbavlja ga iz svih nevolja i nevolja.” (Psalam 34:17, AMPC). Bog nas vidi pravednima kada mu vjerujemo.

Vjernici su uključeni u duhovni rat; stoga se moramo znati moliti za maksimalne rezultate. Naše molitve dobivaju snagu kada ih započnemo zahvaljujući Bogu za ono što je već učinio u našim životima i hvaleći ga zbog onoga što jest. Kada ga molimo, On već zna što nam je potrebno; međutim, naš nebeski Otac i dalje voli čuti od nas na isti način na koji zemaljski otac voli čuti od svoje djece. Kada molimo, naše molitve čine učinkovitima ako to činimo u vjeri. “I sve, što god zaištete u molitvi vjerujući, primit ćete”(Matej 21:22).

Ponekad se pitamo čine li naše molitve ikakvu razliku, pogotovo ako se u početku ništa ne promijeni. Tu dolazi do izražaja naša vjera. Vjera je biti dosljedan, stalno isti u svim okolnostima, bez obzira što se događa oko nas. Moliti u vjeri iu skladu s Božjom Riječi ne napraviti razliku. “…Molitva pravednika je moćna i djelotvorna” (Jakovljeva 5:16, NIV).

Postoje trenuci kada se osjećamo vođeni moliti, ali ne znamo ni odakle početi ili što reći. Prava molitva nadilazi puke riječi i dolazi iz srca. U situacijama kada osjetimo da naš duh treba i želi moliti, ali riječi jednostavno nisu tu, možemo se osloniti na Duha Svetoga da nas vodi u savršenoj molitvi. “I napuniše se svi Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im Duh davaše govoriti” (Djela 2:4, NKJV). Molitva u jezicima milosni je dar od Boga, a jednako je moćan i danas kao kad je vjernicima bio dan na prve Duhove.

Molitva u Duhu Svetom oslobađa nas od potrebe da razumijemo svojim umom. “Jer ako se molim na nepoznatom jeziku, moj se duh moli, ali je moj razum neuspješan” (1. Korinćanima 14). Mi smo duhovna bića koja žive u fizičkim tijelima s ograničenim razumijevanjem; kada dođemo do kraja našeg ograničenog ljudskog poimanja, ova vrsta molitve pokreće naš duh u usklađivanje s Božjim Duhom. Povezivanje s njim omogućuje nam da od njega primimo neograničenu mudrost koju sami nikada ne bismo mogli raspoznati. Uvijek će biti vremena kada ćemo imati više pitanja nego odgovora; Srećom, kad se suočimo s tim vremenima, znamo kome se obratiti za te odgovore.